Bilo je jedanaest sati noću. Tiha muzika iz pozadine širila se ustajalim vazduhom noćnog kluba Cosa Nostra. Federalni agent je ušao na mesto događaja i zatražio izvesnog Vita Kalabriju. Pijanista je klimnuo glavom prema jedinom čoveku u baru, čoveku naslonjenom na pult. Agent je oprezno prišao i pitao je li on osoba koju traži. Mušterija je neoprezno zgrabila čašu viskija koju mu je poslužila konobarica Merilin, otpila gutljaj, pogledala sagovornika gore-dole, otpila još jedan gutljaj i rekla: „Ja sam samo biznismen, ništa drugo. Ima li problema?“ Zatim je probio čačkalicu kroz maslinu, podigao je do usta i sa osmehom na usnama gledao kako zrno znoja nežno curi inspektoru po čelu.